SPEGRA INŽENJERING d.o.o.

Obnova nosive konstrukcije

Hvarski Arsenal gradio se od 13. stoljeća. Isprva je to prizemna zgrada kao spremište za brod i njegovu opremu. Tijekom vremena doživljava značajne promjene u smislu korištenja prostora, ali i veličine zgrade. Ono što je za današnje stanje važno jest njegovo najbliže okruženje, odnosno prigradnje na njegov osnovni volumen, koje su nastale na sjevernoj, južnoj i dijelu istočne strane. Sa sjeverne strane, prema trgu, na mjestu ranijih prizemnica, kasnije je preuređen prostor za fontik, s ravnom terasom preko koje se ulazi u kazalište na prvom katu. Duž cijelog južnog pročelja- istočnom uglu i dijelu istočne strane grade se stambene kuće, prizemne ili jednokatne, koje se naslanjaju na Arsenal. Na taj način nastaje gradski blok koji u graditeljsko-konstruktivnom smislu postaje jedna cjelina.

Promjene na samoj zgradi Arsenala značajne su i po volumenu, ali i po interakciji pojedinih dijelova nosive konstrukcije. Najznačajnija je svakako promjena koja nastaje izgradnjom prvog kata kada se unutar prizemlja, između uzdužnih zidova grade poprečni kameni lukovi na razmaku od oko 5,0 m. Paralelno s uzdužnim zidovima, a oslonjene na kamene lukove, postavljaju se drvene grede na međusobnom razmaku od 50-ak cm, kao grede poda prvog kata.

Prostor kazališta koji zauzima istočnu polovicu prvog kata zgrade Arsenala ima gledalište dijelom smješteno na podu, a dijelom u ložama koje su izgrađene u dvije razine, u parteru i na katu. Cijela nosiva konstrukcija loža je izvedena od drva, i to stupova oslonjenih na podnim gredama, i dasaka kojima su pregrađene lože. Pod prvog kata loža izveden je kao roštilj drvenih greda, oslonjen na uzdužne zidove zgrade, drvene stupove između loža i drvene visulje koje nose rub pristupne galerije na prvi kat loža.

Nosiva konstrukcija pozornice je drveni grednik postavljen otprilike 1,0 m iznad partera gledališta, oslonjen na istočni zid zgrade i prvi kameni luk do njega. Krovište je drveno, izvedeno kao roženički krov, negdje sa, a negdje bez pajanti. Zapadni dio krovišta imao je visulju s kosnicima koji su podupirali rogove. Kasnijim intervencijama ovaj nosivi sustav krovišta je promijenjen uklanjanjem kosnika i visulja. Istočni dio je izveden kao roženički krov sa ili bez pajanti, ali svuda bez visulja. Na dijelu iznad pozornice promijenjen je izvedbom dviju dvostrukih visulja, jedne uz istočni zid, a druge iznad portala pozornice, koje nose podrožnice i rogove.

Nosiva konstrukcija poda tavana su drvene grede postavljene na svakom drugom paru rogova. Zbog toga nadzidnice prenose horizontalnu silu s para rogova bez vezne grede na par rogova s veznom gredom savijanjem u horizontalnoj ravnini. Posebnost stropnih greda u podu tavana iznad gledališta je u tome što se one ne naslanjaju izravno na uzdužne zidove, već su ispod njih, na udaljenosti od zidova do kojih sežu lože u prvom katu gledališta, postavljene kratke grede, oslonjene na zidove i odgovarajućim čeličnim vezicama i vijcima privezane za stropne grede.

Dimenzije stropnih greda iznad kazališta nisu ujednačene, ali su, općenito, nedovoljnog poprečnog presjeka pa je njihov progib lako uočljiv. Istočna polovica poda potkrovlja, ona iznad kazališta, ima različitu visinu poda. Dio poda iznad gledališta je povišen, za razliku od preostalog dijela koji je niži. Vjerojatno je razlog u postavi donjih greda koje su oslonjene na zidove pa su se stropne grede morale postaviti iznad njih, što je dovelo do neujednačene visine tavanskog poda.